Henman vidi Đokovića na Vimbldonu, ne na šljaci i ima logiku u tome
Henman vidi Đokovića na Vimbldonu, ne na šljaci — i ima logiku u tome
Autsajder koji nikad nije autsajder
Nije ovo sezona kakvu je Đoković planirao. Povreda ramena koja vuče od prošlogodišnjeg US Opena, povlačenje s turnira u Majamiju, Monte Karlu i Madridu, poraz od Prižmića u prvom kolu u Rimu. Četiri kola na Indijan Velsu od Drejpera u tri seta. I dolazak na Rolan Garos bez ijednog dodatnog turnira na šljaci kao pripremu.
Na papiru — situacija koja kod bilo kog drugog igrača znači rano pakovanje.
Ali Tim Henman, bivši broj jedan svijeta, nije rekao ono što su mnogi očekivali. Nije otpisao Đokovića. Rekao je nešto preciznije — i zanimljivije.
Henman: Vimbldon je njegova podloga, ne šljaka
Za TNT Sports, Henman je jasno postavio svoju analizu. Ne kao diplomata, nego kao čovjek koji je igrao na tim terenima i razumije razliku između podloga na fizičkom nivou.
“Mislim da Đoković bez sumnje ima šansu na Vimbldonu jer su fizički zahtevi na travi manji nego na šljaci. Dok na travi, s obzirom na njegov pedigre, i činjenicu da ima manje igrača koji se osećaju prijatno na travi, definitivno bih mu dao šansu na Vimbldonu.”
I nastavio: “Stigao je do polufinala prošle godine. Bio je u finalu Otvorenog prvenstva Australije, tako da će on uvek podržati sebe. Da li je Rolan Garos dobra priprema za Vimbldon? Možda sa tačke gledišta kondicije i igranja mečeva, ali on zna svoj put na svakoj podlozi i svakom turniru, tako da on ne ide na Rolan Garos samo da bi popunio brojeve. On očigledno veruje da može da ima dubok nalet, ali ako bih se kladio na to gde on ima bolju šansu, za mene je to Vimbldon.”
Teško se sa tim ne složiti. Šljaka traži noge. Trava traži iskustvo, reflekse i servis. A Đoković na Vimbldonu ima sedam titula.
Prošla sezona — polufinale na oba turnira, oboje izgubio od Sinera
Prošle godine Đoković je stigao do polufinala i na Rolan Garosu i na Vimbldonu. U oba slučaja ga je zaustavio Janik Siner. To nije loš rezultat — to je dokaz da je i sa povredom i sa turbulencijama u sezoni sposoban da ide daleko na Grand Slemovima.
I tu je suština Henmanove procjene. Ne priča o igraču koji je gotov. Priča o igraču čije šanse zavise od podloge i fizičkog opterećenja koje svaka od njih nosi.
Šljaka je najzahtjevnija. Svaki poen je dug, svaki gem fizički iscrpljujući. Za nekoga s problemima s ramenom koji se vuku već godinu dana — to je ozbiljan faktor.
Autsajderska uloga koja Đokoviću zapravo odgovara
Treba biti iskren — Henman ima logiku. Ali njegova analiza izostavlja jednu stvar koja se ne može staviti u statistiku ili fizičku procjenu.
Đoković s 39 godina, bez titule favorita, bez pritiska javnosti i medija — to je drugačiji Đoković od onog koji je nosio teret prvog favorita godinama. Sav pritisak je sada na Sineru i mlađoj generaciji. A Novak ulazi slobodan, bez opterećenja, sa iskustvom koje nijedan drugi igrač na turniru nema.
Historija nam govori da je Đoković svoju formu uvijek projektovao za Grand Slemove. Nije ga briga za Masters 1000. Nije ga briga za rang listu. Briga ga je za trofeje koji se broje.
Vimbldon kao cilj — ali Pariz nije popunjavanje brojeva
Henman je rekao da Đoković ne ide na Rolan Garos samo da popuni brojeve. I to je tačno — Novak nikad nigdje ne ide samo da popuni brojeve.
Ali ako je Vimbldon pravi cilj ove sezone, onda je Pariz upravo ono što Henman kaže — kondicija, mečevi, ritam. Priprema tijela i glave za travnatu sezonu koja slijedi.
Hoće li biti više od toga? Možda. Đoković ne dolazi na turnire da izgubi u prvom kolu. Ali Henman je stavio prst na pravo mjesto — i rijetko ko s takvim pedigreom griješi u ovakvim procjenama.
