Jokićev pad šuta srušio sezonu Denvera — hoće li se oporaviti?
Nikola Jokić je jedan od najboljih igrača u istoriji NBA lige. To nije diskutabilno. Ali ono što se dogodilo sa njegovim šutom za tri poena u posljednja tri mjeseca sezone — to je alarm koji Denver ne smije ignorisati.
Brojke koje zabrinjavaju
Treba biti iskren prema činjenicama. Jokić je u novembru i decembru bio nevjerovatan. U 27 utakmica pogodio je 62 od 133 pokušaja iz trice — nevjerovatnih 46,6%. To su brojke dostojne najboljeg šutera u ligi, a ne centra.
Onda je došla povreda koljena. Skoro cijeli januar — van terena. I kad se vratio, nešto se promijenilo.
U februaru, martu i aprilu Jokić je šutirao 40 od 138 pokušaja za tri poena. To je samo 28,9%. Pad od skoro 18 procentnih poena u odnosu na prve dvije mjesece sezone. Za igrača koji gradi čitavu ofanzivu Denvera oko sposobnosti da kazni protivnika iz daljine — to je katastrofalan pad forme.
Povrede su ostavile trag
Nije tajna da je Jokić ove sezone imao problema i sa zglobom, ne samo sa koljenom. Možda je upravo to razlog. Možda je kombinacija svega — umor, povrede, pritisak.
Ali rezultat je bio isti. Denver se raspao upravo u momentu kad je trebalo da bude najjači.
I tu je suština problema. Jokić nije igrač koji može jednostavno da “odmori šut” i nastavi dalje. Njegova vrijednost za Denver direktno zavisi od toga da li protivnički centar mora da ga prati do linije za tri poena. Kad ne mora — sve se mijenja.
Timberwolves su to iskoristili bez milosti
Minezota je u prvom kolu plej-ofa bila nemilosrdna. Rudy Gobert i kompanija jednostavno su prestali da prate Jokića van reketa. Dali su mu slobodne trojke — i on ih nije koristio.
U šest utakmica prvog kola protiv Minesote Jokić je pokušao 36 trica i pogodio samo sedam. To je 19,4%. Na šest pokušaja po utakmici. Potpuno demoralizujuće za ekipu koja se oslanjala na njega kao primarni ofanzivni motor.
A Minesota to nije otkrila slučajno. Isti problem je bio dvije sezone ranije — ista ekipa, iste taktike. Jokić je tada odgovorio radom tokom ljeta i vratio se sa karijernih 41,7% uz 4,7 pokušaja po utakmici. Možda je odgovor opet isti.
Zašto je trica toliko važna za Jokićev sistem igre
Neko ko ne prati NBA može pitati — zašto je toliko bitno da centar šutira trojke? Pa, zato što Jokićev sistem igre funkcioniše na principu prijetnje. Kad protivnički centar mora da ga prati do linije za tri poena, otvara se prostor u reketu. Saradnje postaju lakše. Saigrači dobijaju više prostora.
Kad te prijetnje nema — sve se zatvara. Kao što se vidjelo u plej-ofu.
Njujork upravo to radi sa Karl-Entoni Taunsom i Viktorem Vembanjanom. Tauns stalno izvlači protivničke centre na perimetar, otvara prostor za sve ostalo. To je moderna NBA — i Denver to zna bolje od ikoga.
Šta Denver treba da uradi
Jokić ne treba da postane Stef Kari. Niko to ne traži. Ali treba da se vrati na nivo koji je imao prije povreda — kad je bio prijetnja iz daljine i kad su protivnici morali da biraju između dva zla.
Brojke same govore koliko je ovo postalo kritično. U tituli 2023. godine Jokić je šutirao 3,8 trica po utakmici u plej-ofu. Prošle sezone taj broj je bio 5,1. Ove sezone — 6,0. Broj pokušaja raste, ali efikasnost pada. To nije održiva kombinacija.
Sa punim ljetnim odmorom, uz oporavak zgloba i koljena, postoji razlog za optimizam. Jokić je to već jednom uradio — vratio se bolji nego što je bio. Denver se mora nadati da će se to ponoviti.
Jer ako ne — plej-of će i dalje biti bolna priča za navijače Nagetsa. A protivnici će i dalje znati tačno šta treba raditi da zaustave najboljeg igrača na planeti.
