Analiza novog taktičkog pristupa srpskog asa u kasnoj fazi karijere

Untitled design (87)

RODIK OTKRIO KAKO ĐOKOVIĆ MENJA IGRU. Pitanje kako Novak Đoković uspeva da ostane na apsolutnom vrhu svetskog tenisa i pobeđuje daleko mlađe rivale dok se približava petoj deceniji života, konačno je dobilo stručan i do detalja precizan odgovor. Nekadašnji šampion i broj jedan svetskog tenisa, Amerikanac Endi Rodik, ponudio je fascinantnu analizu u kojoj objašnjava na koji način srpski as svesno i postepeno transformiše svoju igru kako bi nadoknadio prirodan gubitak brzine i kondicije. Dok su mnogi navijači i analitičari godinama pametovali o Rodžer Federerovim atraktivnim, ali kratkotrajnim taktičkim ekscesima, Rodik tvrdi da je Đoković napravio duboku, temeljnu i daleko delotvorniju evoluciju svog teniskog stila koja mu omogućava da i dalje dominira grend slem scenom.

Poredeći dva velika rivala, Rodik se prisetio čuvenog Federerovog poteza poznatog pod nazivom “SABR” (Sneak Attack by Roger), koji je Švajcarac prvi put masovno primenio upravo protiv Đokovića na Mastersu u Sinsinatiju 2015. godine. Potez u kom je Federer hvatao servis rivala na pola voleja i odmah jurišao na mrežu delovao je atraktivno i zabavno, ali je po Rodikovom mišljenju bio više nalik “cirkuskoj atrakciji” nego dugoročnoj taktičkoj strategiji. Novak je ubrzo prorekao taj potez i već nekoliko nedelja kasnije savladao Federera u finalu US Opena. Za razliku od Švajcarca koji je povremeno izvodiodramatične poteze koji su podsećali na egzibiciju, Đoković je usvojio sistematske promene koje ne uskršćuju kvalitet, ali drastično smanjuju fizičku potrošnju.

Rodik objašnjava da Novak više ne može, niti želi, da provodi sate u iscrpljujućim razmenama sa osnovne linije iz kojih je godinama izlazio kao neprikosnoveni pobednik. Zbog prirodnog gubitka prvog koraka i smanjene elastičnosti u uglovima terena, srpski teniser je svesno skratio poene i prešao u agresivniji modalitet igre. To se pre svega ogleda u znatno jačem i rizičnijem drugom servisu koji često ide direktno u telo protivnika, ali i u drastično učestalijim izlascima na mrežu. Strategija “servis-volej”, koju je Novak u ranoj fazi karijere koristio veoma retko, danas je postala jedno od njegovih najjačih oružja u ključnim momentima meča.

Pored toga, Đoković znatno više rizikuje sa osnovne linije. Zbog želje da preuzme inicijativu i izbegne defanzivno pretrčavanje, publika povremeno može videti nešto veći broj neiznuđenih grešaka nego ranijih godina, ali to je svestan dan koji Novak plaća kako bi sačuvao svežinu za odlučujuće setove. Rodik naglašava da Novak i dalje ima sposobnost da odigra u “vintidž” defanzivnom modu kada je to neophodno – što je pokazao u dramatičnom petom setu protiv Feliksa Ože-Alijasima na Vimbldonu – ali da njegovo telo više ne može da podnese takvo opterećenje tokom čitavog meča od pet setova.

Upravo u toj sposobnosti da prepozna sopstvene limite i na vreme prilagodi svoj tenis leži tajna Đokovićeve dugovečnosti. On nije čekao da ga mlađi rivali pregaze brzinom, već je nadogradio napadački repertoar, usavršio servis i skratio trajanje poena. Dok su se drugi igrači u prošlosti oslanjali na jednokratne trikove kako bi iznenadili protivnike, Novak je sproveo potpunu redefiniciju sopstvenog stila igre.

Rodikova analiza daje savršen uvid u to koliko je Đoković taktički i intelektualno superioran u odnosu na konkurenta. Njegova sposobnost da se transformiše i konstantno traži mikroskopske prednosti u igri razlog je zašto navijači sa velikim optimizmom iščekuju predstojeće turnire u Sinsinatiju i na US Openu. Novak Đoković ne samo da prkosi godinama, već iz dana u dan dokazuje da je teniski evoluirao do nivoa na kom je sposoban da pronađe odgovor za bilo kog rivala i u bilo kojoj fazi svoje karijere.