Bivši kapiten Partizana otvorio dušu i rasplakao region: Stevan Jovetić progovorio o najtežem udarcu u životu — „To je rana koju i dalje veoma osećam!“

746322_profimedia-0728950216_f

Crnogorski reprezentativac i nekadašnji kapiten Partizana, Stevan Jovetić, nedavno je boravio u Firenci gde je prisustvovao svečanom obeležavanju 125 godina od osnivanja Fiorentine. Upravo u dres italijanskog velikana prešao je iz tabora beogradskih crno-belih 2008. godine kao supertalentovani 18-godišnjak.

Tokom pet sezona u ljubičastom dresu, Jovetić je na 135 utakmica postigao 40 golova i ostavio neizbrisiv trag na “Artemio Frankiju”, ali su vrhunske partije na terenu bile praćene i teškim vanfudbalskim trenucima.

„Nisam dobro govorio italijanski, a frizura mi je bila užasna“

Prisećajući se svojih početaka na Apeninima, Jovetić se sa osmehom i dozom nostalgije osvrnuo na prve dane u Firenci.

„Bio sam dečak od 18 godina koji je slabo govorio italijanski sa užasnom frizurom. Ona je ostavila trag u istoriji, ali kada danas pogledam fotografije… Bože! Stil mi je bio upitan, ali sam u Italiji naučio mnogo toga, naučio jezik i stekao prijatelje za ceo život. Uvek navijam za Fiorentinu i prelepo je vratiti se“, započeo je Jovetić.

On je priznao da mu je prva sezona u tada najjačoj ligi sveta bila izuzetno teška, ali da se već u drugoj oslobodio i postigao kultne golove protiv Liverpula, Bajerna i Sportinga iz Lisabona.

Potresna ispovest o gubitku oca: „Jedino mi je žao što nije dočekao da postane deda“

Ipak, najemotivniji deo Jovetićevog obraćanja odnosio se na porodičnu tragediju koja ga je zadesila i izbrisiv trag koji je ostavila u njegovom životu.

„Otac mi je preminuo pre sedam godina. To je rana koju i dalje veoma osećam. U početku je to bio šok, jednostavno ne prihvatiš, pa ni danas to ne prihvatam potpuno. Ali fudbal mi je pomogao jer te ne pušta da razmišljaš, nemaš vremena. Nas dvojica smo imali posebnu vezu, uvek me je vodio i gledao praktično sve moje utakmice“, rekao je Jovetić.

Crnogorski napadač je otkrio šta mu najteže pada kada se seti svog oca.

„Drago mi je što je uspeo da isprati skoro celu moju karijeru. Jedino mi je žao što nije dočekao da postane deda. Imam troje dece i to će zauvek ostati žal koju nosim u sebi“, zaključio je proslavljeni as.