Novak Đoković izviždan usred Rolan Garosa, brutalno ućutkao francusku publiku tokom epske bitke sa Roajeom! /Video/
Đoković ućutkao Pariz, pa poručio: nadam se da više neću igrati protiv Francuza
Tri sata i 44 minute pakla na Filip Šatrije
Nije ovo bila lagana pobjeda za arhivu. Novak Đoković je na Filip Šatrije proveo tri sata i 44 minuta u paklenoj vrućini, uz neprestane zvižduke domaće publike, i na kraju slomio Valentina Roajea rezultatom 6:3, 6:2, 6:7 i 6:3.
Ali broj koji je možda važniji od rezultata — ovo je bila njegova 30. uzastopna pobjeda protiv francuskih tenisera u karijeri. Trideset. Zaredom. Na njihovom terenu, pred njihovom publikom, u njihovoj buci.
Treba biti iskren — to nije slučajnost. To je mentalitet koji se ne može naučiti ni na jednom treningu.
Prst na usne i tišina koja nije bila tišina
Trenutak koji će se pamtiti nije bio ni jedan od udaraca. Bio je to gest.
Kada je Đoković spasio brejk loptu i slomio otpor žilavog Francuza, tribine su eksplodirale od buke. Novak se okrenuo prema publici, stavio prst na usne — i pokušao da ih ućutka. Rezultat? Još veći zvižduki, još veća buka, još veći kaos.
Ali meč je bio njegovan. I to je jedino što se računa.
Roaje je uspio spasiti tri meč lopte prije nego što je jedan brejk u četvrtom setu bio dovoljan Đokoviću da preuzme potpunu kontrolu. Treći set je bio drama za sebe — Novak je imao brejk prednost dva puta i nije iskoristio prilike koje su bile tu. Ali četvrti set nije imao dileme.
Đoković poslije meča nije birao riječi
Na pres-konferenciji Novak nije maskirao osjećaje. Govorio je otvoreno — o pobjedi, o uslovima, i o atmosferi koja ga je pratila od prvog do posljednjeg poena.
“Ovo je neverovatno važna pobeda za mene. Uslovi na terenu su bili ekstremno teški za igrače. Imao sam velike šanse u trećem setu i isključivo je moja krivica što to nisam završio ranije, jer sam dva puta imao brejk prednosti.”
A onda je rekao ono što su svi čekali da čuju. “Normalno je da se stvari zakomplikuju u ovakvom ambijentu. Iskreno, nadam se da više neću igrati protiv francuskih tenisera ovde. Što je mnogo, mnogo je. Odigrao sam tek dva meča, a osećam se kao da sam na terenu već dve pune nedelje.”
I na kraju, o trećem setu koji mu je izmakao: “Kada sam imao meč loptu u taj-brejku, odigrao sam previše pasivno i on je to iskoristio. Bilo je pakleno vruće, ali sam srećan što sam prošao dalje.”
Nema tu filozofije. Nema diplomatije. Čovjek je rekao šta je rekao.
Fonseka čeka — devetnaest godina i bez straha
Treće kolo donosi potpuno drugačiju priču. Žoao Fonseka, devetnaest godina, Brazil. Igrač koji je plakao od sreće kada je napravio čudesan preokret i prošao u treće kolo — rezultatom 3:6, 4:6, 6:3, 6:1, 6:2. Igrač koji je pobijedio tenisera koji je prethodno srušio Đokovića prije nešto više od mjesec dana.
Ovo je njihov prvi međusobni duel u karijeri. Fonseka nema šta da izgubi — dolazi kao autsajder, igra slobodno, bez pritiska koji nosi favorit.
I tu je suština problema za Novaka. Nije opasnost samo tenis koji Fonseka igra. Opasnost je mentalitet igrača koji još nije naučio da se boji velikih imena.
Pariz ne voli Đokovića — ali Đoković voli pobjede
Dva meča, dva Francuza, dva prolaska dalje. I atmosfera koja bi slomila većinu igrača na planeti.
Đoković ide naprijed. Fonseka čeka. A Pariz? Pariz će zviždati kome god hoće — ali rezultati se ne mijenjaju od zvižduka.
